eternall.hr :
Otkud su Vaši izvori znanja, sposobnosti i ideja, posebno kad govorimo o oživljavanju hrvatske povijesti ili čak i ex-Yugo vremena?
Filip Philatz Filković:
Jako puno čitam i još kao klinac sam uvijek nešto listao. Dok su drugi čitali lektiru, ja sam čitao Carl Sagana i Arthura C. Clarkea. Knjige poput “Okus krvi” Davida Morrella, Toma Clancya ili čak tvrđe stvari iz znanstvene fantastike, koje tada možda nisam u potpunosti shvaćao, otvarale su mi širi svijet i perspektivu. Rođen sam u Jugoslaviji i imam snažna emocionalna vizualna sjećanja na to razdoblje. Posebno me fascinira kako su povijesni slojevi utkali specifičnu energiju u ljude, mjesta i predmete koje danas istražujem kroz svoje projekte. Povezivanje tih fragmenata prošlosti s modernim pričama daje mi priliku oživjeti povijest na način koji je relevantan i inspirativan. Jako me zanima Hrvatska, zanima me optimizam u Hrvatskoj i ostajanje ovdje. Smatram da imamo ogroman potencijal koji često ostaje nevidljiv zbog politike i korupcije koja nas okružuje. Ljudi često misle da nema smisla ostajati ovdje, ali ja mislim suprotno – ima itekako smisla jer smo genetski i “kameno” vezani uz ovaj kraj. Potrebno je biti inovativan, kreativan i otvoren za rješenja i ideje, ali isto tako treba imati i malo ljubavi prema svemu tome. Upravo ta ljubav prema zemlji, ljudima i povijesti daje mi energiju i inspiraciju da kroz svoj rad pokažem što Hrvatska može ponuditi i kako se njena ljepota i priče mogu utkati u globalni narativ.
eternall.hr :
Često progovarate o aktualno političkim temama i osobama i to na vrlo kreativan način – što Vam je srodnije, nostalgija ili aktualne političke teme?
Filip Philatz Filković:
Nostalgija mi je definitivno bliža i privlačnija. Aktualnim političkim temama bavim se više kroz kreativni eksperiment s umjetnom inteligencijom. Koristim AI da dekodiram i reinterpretiram stvarnost političara i događaja, ali ne bih rekao da me politika sama po sebi zanima u tolikoj mjeri. Zapravo, ove vizualne eksperimente koristim kao alat za pokazivanje potencijala tehnologije i mogućnosti kreativnog izraza, a ne kao sredstvo političke analize. Nostalgija, s druge strane, uvijek nosi dublju emociju i povezuje me s prošlošću na osobnijoj razini.
eternall.hr :
Kako AI tehnologija pomaže u razvijanju priča i vizuala u Vašim projektima, i vidite li to kao budućnost kreativne industrije?
Filip Philatz Filković:
U dokumentarnim projektima ne koristim umjetnu inteligenciju jer mi je cilj prikazati stvarnost, autentično i bez intervencije tehnologije. Međutim, AI koristim u vizualnom smislu i kao alat za istraživanje onoga što se može kreirati kroz fotografije i videozapise. Primjerice, kroz parodiju trenutne stvarnosti ili stvaranje vizuala koji su inače nemogući u stvarnom svijetu, često u komercijalne svrhe. AI mi omogućuje da istražim nove kreativne dimenzije i proširim granice vizualne naracije.
Unatoč tome, nisam pobornik korištenja ChatGPT-a i sličnih alata za pisanje jer smatram da oni mogu narušiti iskreni kreativni proces. Trenutno se takvi alati često koriste površno i automatski, što rezultira neautentičnim sadržajem. Primjerice, primijetili smo prijave za posao ili projekte koje su očito napisane uz pomoć GPT-a, i takav “automatizirani” ton stvara osjećaj prosječnosti i neiskrenosti. Kreativnost bi trebala dolaziti iz osobnog iskustva i emocije, a ne samo iz algoritma.
Ipak, vjerujem da AI ima svoje mjesto u kreativnoj industriji, ali treba ga koristiti kao alat koji podržava ljudsku maštu, a ne kao zamjenu za nju. Ključ je pronaći balans između inovacije i autentičnosti.
eternall.hr :
Vaš rad “𝗗𝘂𝗹𝘂𝗺 𝘇𝗲𝗺𝗹𝗷𝗲 𝗦𝟮𝗘𝟭; 𝗗𝗼𝗺𝗮𝗴𝗼𝗷 𝗩𝗶𝗱𝗮” osvojio je Posebno priznanje na 27. ITF’CRO 2024! Zajedno sa kolegama Tomislavom Krnićem i Tamarom Babun Zovko ste napravili iznimnu produkciju i dokumentarac koji ujedno i nadahnjuje ljude – da li to smatrate svojom misijom u kreativnom poslu koji radite? I kako je uopće nastala ideja za takvom produkcijom?
Filip Philatz Filković:
Apsolutno smatram da je rad na projektima poput Duluma zemlje moja misija i profesionalna odgovornost. Od samog početka karijere težim visokim standardima i produkciji koja može stajati rame uz rame s najboljim svjetskim projektima. Kod Duluma zemlje odlučili smo se za tu razinu produkcije jer vjerujem da lokalne priče zaslužuju globalnu kvalitetu. Ta kolektivna disciplina rezultirala je ne samo priznanjima poput ovog, nego i statusom prve hrvatske produkcije s održivim “Green Film” certifikatom, što je veliki iskorak za cijelu industriju. Projekt je proizašao iz želje da prikažemo duboku povezanost zemlje, tradicije i ljudi. Smatram da su takve priče ključne za razumijevanje vlastitog identiteta, ali i da imaju univerzalnu vrijednost koja može doprijeti do šire publike. Dulum zemlje je emisija o poljoprivredi i krajoliku ali je i priča o ljudima, o njihovoj povezanosti s prirodom i borbi da očuvaju tradiciju u suvremenom svijetu. Posebno mi je drago što je projekt prepoznat na globalnoj razini. Osvojili smo nagradu Međunarodne federacije agrarnih novinara za “Najbolju agrarnu emisiju na svijetu”, a FIJET nam je dodijelio nagradu Marco Polo za “Najbolji domaći putopis”.
eternall.hr :
Obzirom da želimo inspirirati ljude (posebno mlade poslovne ljude), a Vas smatramo inspirativnim kreatorom – gdje crpite izvor svojih kreacija?
Filip Philatz Filković:
Inspiraciju pronalazim svuda – u glazbi, knjigama, prirodi, pa najviše u ljudima. Ljudi su najbogatiji izvor priča jer su te priče već ispričane kroz njihove živote. Smatram da ključ dobrog storyteller-a nije samo izmišljati nove narative nego prepoznati one koji već postoje i dati im oblik. Volim reinterpretirati stvarnost i stavljati je u kontekst koji izaziva emociju. Ključno je zadržati znatiželju i promatrati svijet s otvorenošću – to je osnova svakog kreativnog procesa.
eternall.hr :
Za kraj, koji dio Vašeg početka karijere je bio najizazovniji? Kako ste se s njim nosili i kako na taj izazov gledate danas?
Filip Philatz Filković:
Najizazovnije je bilo krenuti. Kao dijete sam mucao, što je za mnoge oko mene djelovalo kao prepreka za karijeru u režiji. Roditelji su me odgovarali, misleći da to nije profesija za nekoga s takvim problemom, ali upravo me taj skepticizam gurao naprijed. Zainatio sam se i odblokirao vlastite limite. S 18 godina sam se odselio od kuće i krenuo samostalno graditi svoj put. Danas gledam na to razdoblje s ponosom jer je upravo ta borba oblikovala moju snalažljivost i otpornost. Prestao sam mucati i krenuo raditi ovo što upravo radim danas, odnosno, radim ono što sam htio raditi cijeli život. To iskustvo mi je pokazalo da su najveći izazovi često i najveće prilike za osobni rast. Život je nepredvidiv, ali ako postoji neka lekcija koju sam naučio to onda mora biti da je potrebno slušati svoju intuiciju i krenuti za svojim snovima.
Produkcijski studio MORE MAGNETS
IZVOR : Fotografije iz osobne arhive Filipa Filkovića