Jicky je predstavljen 1889. godine na svjetskoj izložbi u Parizu kada je i baron Eiffel predstavio, za tadašnji ukus Parižana, skandalozni toranj. Miris je to koji je tada uznemiravao na isti način poput tog metalnog tornja. Dok su mu se neki uvelike divili, drugi su se sablažnjavali nad njegovim smionim notama.
Ime je kratko i zvuči poput engleskog nadimka francuskog imena Jacques. Prema legendi miris je dobio ime po djevojci u kojoj je Aime bio zaljubljen dok je studirao u Engleskoj. Vjerojatnije je ipak da je ovaj parfem dobio ime po nadimku njegovog strica Jacquesa Guerlaina. To je ime odmah postalo jako šik te su i druge francuske kuće počele prilagođavati imena parfema po uzoru na Jicky. Tadašnji kicoši i estete Belle epoque-a su bili fascinirani njegovim imenom te su ga prihvatili puno prije nego što su ga prihvatile dame toga vremena.
Kada su iz Guerlain-a shvatili da je ovaj miris suviše avangardan usmjerili su ga prema ženskoj populaciji.
Ono što čini ovaj miris jedinstvenim jest uporaba sintetičkih materijala.
Jicky se svrstava u obitelj orijentalnih fougere mirisa. Philippe Guerlain smatra Jicky poveznicom kolonjskih voda devetnaestog stoljeća i parfemima dvadesetog stoljeća. Osim što je ovaj miris promijenio stav ljudi spram parfema, ono što je mnogo važnije jest da je kroz kombinaciju prirodnih i sintetičkih materijala postavio temelje velike francuske parfumerije.
Bočica mirisa je djelo kuće Baccarat i sliči starim farmaceutskim staklenkama te je u totalnoj suprotnosti sa čepom koji sliči plutenom čepu šampanjca simbolizirajući iskričavost i veselje mirisa.
Izvor : Osobna arhiva knjiga The Art of perfume