U Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu upravo je otvorena retrospektivna izložba ‘Putnik’ jednog od najvećih suvremenih apstraktnih umjetnika u svijetu, Amerikanca Seana Scullyja ( trajanje izložbe 16.11.2022. – 12.03.2023. / MSU)
Otvorenju je prethodilo iznimno predavanje u dvorani Gorgona,u cijelosti ispunjenoj posjetiteljima, u kojem je Scully dao uvid u svoj životni put umjetnika, inspiraciju kroz putovanja od 1960-ih godina pa sve do danas. Stoga ne čudi što je i ova retrospektivna izložba nazvana ‘Putnik’ .
‘Putnik’ nije samo izložba posvećena fizičkom putovanju već i evoluciji njegove duše kroz uspone i padove i svemu onome što smo dobili od predaka i što ostavljamo budućim naraštajima.
Njegova životna uvjerenja su se mijenjala ne samo zahvaljujući tlu i zemlji u kojoj je obitavao već i vremenu u kojem je stvarao: od perioda rock & roll-a i buntovništva, puritanizma i osude (izvrsno je interpretirao svaki od ovih “pokreta”) i komunizma sa strogim redom, koji nas je samo držao u “zatvoru” i zapravo pripremao za još veći kaos. Najsnažniji buntovnički period u njegovoj mladosti – razdoblje kraja šezdesetih i sedamdesetih, također je prenio u svoja djela – kada su najglasniji protagonisti htjeli ujediniti islam, budizam i kršćanstvo te pjevali “All You Need is Love” .. što mnogi od nas i danas jednako vjerujemo.
Svojim mrežama pruga i kvadrata, slike Seana Scully-a nalikuju pločama za igranje igara koje još nisu izmišljene ili zastavama izmišljenih zemalja. No, iako te apstraktne kompozicije nisu konvencionalni krajolici, na njegov osjećaj za oblik i svjetlost utječu tri mjesta koja najbolje poznaje: Irska, njegovo rodno mjesto 1945., kao i domovina njegovih roditelja; sjeverni London, gdje je odrastao i pohađao umjetničku školu; i na kraju New York, koji je sam odabrao i gdje danas uglavnom živi i radi, sada kao
američki državljanin.
Kod mnogih posjetitelja najintenzivnije osjećaje izazvao je djelima posvećenim gubitku voljenog sina Paula u prometnoj nesreći u 19 godini života, koja su nastala početkom osamdesetih, kada njegova djela postaju sve tamnija i ispunjena egzistencijalnom tjeskobom.
Stojeći pred djelom koje je nazvao Prazno srce, mnoge je gledatelje mogao prisjetiti vlastite boli, rešetke u kojoj se nalazimo i tijekom vremena oslobađamo iz zatvora u kojem uvijek postoji dio životne iskre i mogućnosti za stvaranjem. Upravo tu iskru ostavljamo sa iznimno bitnom odgovornošću – generacijama koje dolaze .Thank you Mr. Scully.
„Iznimno karizmatična osoba, Scully je svoju duhovnost podjednako dobro znao izraziti kroz složene apstraktne forme, referirajući se na mnoga najveća imena u povijesti umjetnosti, od Cimabuea, preko Caravaggia pa sve do Moneta, Matissea i Maleviča, klizeći od figuracije k apstrakciji i nazad, k figuraciji, kad to nije bilo nimalo oportuno. Bez straha od minimalističkih tabua kakav je primjerice bila figuracija, Scully joj se vraćao onda kad mu je jedino ona mogla odgovoriti na nove životne probleme, ali i radosti. Po tome je jedinstvena figura u suvremenoj umjetnosti danas – heretik i vjernik istovremeno“,
kazala nam je u kratkom razgovoru povjesničarka umjetnosti Nada Beroš.
