Tuga je iznimno jaka emocija i nekad prelazi u depresiju. Često ljudi u životu imaju snažnije ili blaže faze depresije kojima su okidač bili razni životni i događaji koji nose raznovrsne gubitke.
Tuga je prisutna nekad u podsvijesti iako u svijesti i našoj duši znamo da je život lijep, smijemo se i uvjereni smo kako je sve dobro.
Opet su takve misli i reakcije najčešće obrasci koje smo preuzeli iz obiteljskih konstalacija i to u najranijem djetinjstvu.
Prvi korak ka onom duhovnom i psihološkom ozdravljenju je oprostiti svojim roditeljima, pa onda sebi i cijelom nizu ljudi koji kao i mi imaju brige i probleme te svoje jedinstvene živote i reakcije.
Oprost mora biti iskren i iz srca. Morate odlučno raskinuti vezu sa negativnim emocijama i reakcijama jer to ne vodi nikamo – sjetite se : život je lijep.
Iskrena odluka da oprostimo i zahvalimo te krenemo dalje je proces – postoji niz pomoći i predradnji ali najbolje pomaže razgovor sa Bogom u našem srcu i predanje Bogu, pozitivnoj energiji, smijehu, optimizmu.
“Sometimes to leave balance is to live balanced life. “
film ” Jedi, moli, voli”
Naravno – ne možemo se čitavo vrijeme šaliti i biti “u oblacima”. Događaji i izazovi sa kojima se nosimo nas dovode u kaos ,ali iz kaosa se rađa red – kao što je Julii Roberts rekao njen duhovni učitelj u filmu ” Jedi, moli, voli ” .
Trenuci tuge su trenuci kada smo slomljeni i iscpljeni, nedostaje nam motivacije te osjećamo i fizičku bol u tijelu od nedostatka duha.
Prođite kroz to, najbolja rečenica je :” i to će proći” ne osuđujte se , nemojte imati grižnje savjesti – prošlost se već odigrala, budućnost tek dolazi – učinite najbolje u sadašnjem trenutku. Ukoliko ne možete sami prebroditi krizu razgovarajte sa psihoterapeutom, svećenikom – svi žele pomoći – samo treba zamoliti za pomoć što je također jedan veliki korak koji morate napraviti ponizno i u odsutnosti ega – odnosno suzbiti ponos .
Postoji jedan religijski tekst koji je najbolje ocrtao tugu,stav prema njoj sa duhovnog stajališta :
Nemojte biti strogi prema sebi, životu i drugima. Nije uvijek moguće nasmijati se, imati izdržljivost za borbu. Takve trenutke su imali i sveci, a kako ne bi mi u svijetu, sa svim pritiscima i stresovima.
Za sv. Josipa Isihastu se kaže da ga je u jednom razdoblju uhvatila tuga. Tražio je da ga odvedu jednom monahu pustinjaku da se malo nasmije. „Ako nasmiješ drugu osobu, vrag i zlo puknu . Smijeh je nematerijalno dobročinstvo…“.
Dakle, svi mi, mladi i stari, sveci i grešnici, prolazimo kroz teške trenutke i razdoblja života. Ne dozvolite da nam pomisao očaja kaže „samo vi ste takvi…“ Ne, svi ljudi prolaze kroz ovo.
S jedne strane, sve ovo je dobro za nas. Podsjeća nas da smo stvoreni propadljivi, razbija iluzije o našoj svemoći. Otvara nas za Milost Božju. Jer ako podnesete Križ, doći će Uskrsnuće. Ako okusite gorčinu bola, onda ćete se zasladiti blagodaću Božjom.
Samo, u ovim teškim i mračnim trenucima pazimo da ne padnemo u teške grijehe. Jer kada duša boli, čovjek želi pobjeći od bola, praznine i tuge, i čini grijeh.Što je grijeh? Zamjena Boga. Gubimo Boga, ne možemo podnijeti prazninu, bijedu i tugu i onda da ne bismo poludjeli činimo grijehe. Da popune prazninu koja nas je spremna progutati. Naravno, ovo ništa ne rješava, samo uvećava zlo, ali na trenutak osjećamo da smo se utješili.
Ne trebamo nikoga kritizirati, jer mi vidimo grijeh, strast i neuspjeh, ali ne vidimo ranu, bol koja svakog čovjeka navodi na grijeh.Voljeti ljude, razumjeti ih, to su patnje postojanja. Ljudi žele ljubav, a ne kazne i osude.
Zato je sv. Porfirije naglasio – ne bavite se svojim zlom i grijesima. Pao si u grijeh, dobro, zaboravi, okreni se dobru, svjetlosti, Kristu. Kada dođe svjetlost, tama nestaje sama od sebe, ne morate je juriti.
o. Haralambos Livios Papadopulos/pouke.org
Naslovna fotografija : shifaaz-shamoon-unsplash / citat sa stranice https://orthodoxhr.wordpress.com/