Ponekad čovjek ne istražuje nešto što je vrlo “banalno” i mislimo da znamo odgovore na banalna pitanja o tim temama,međutim – svatko od nas ima drugačiji put i drugačiju percepciju stvarnosti.
DUHOVNOST – definicija Wikipedia
Duhovnost je stanje svijesti u kojem se čovjek predaje razvoju vlastitog duha kroz vjersku posvećenost Bogu.
Pojam duhovnosti usko se vezuje uz religiju, no on može označavati i duševno stanje u kojemu čovjek svoju pozornost okreće prema onome što se ne nalazi u njegovoj neposrednoj okolini. Primjerice, proučavanje povijesti ili pisanje poezije neki su od nevjerskih oblika duhovnosti.
Biti duhovna osoba znači stavljati vječno, metafizičko i nematerijalno ispred prolaznog, svjetovnog i tvarnog.
Duhovnost se provodi molitvom, meditacijom i moralnim životom.
Kao zajednički nazivnik duhovnost obuhvaća sve ljudske djelatnosti koje su usmjerene prema nematerijalnom duhovnom području (najčešće vjerske naravi) premda može obuhvaćati i umjetničko stvaralačko djelovanje.
Element duhovnog/spiritualnog, kao osnovni element svojevrsnih filozofskih nazora, izvor i prapočelo sviju stvari nalazi u transcedentnom, vrhunaravnom. Najviše je prisutan u filozofskom pravcu idealizma i srodnim duhovnim pokretima koji nadnaravnu stvarnost uzimaju kao svoju glavnu ishodišnu točku.
Prvo pravilo svake duhovnosti : “ne osuđuj” odnosno razumijevanje.
Potrudimo li se razumijeti svako živo biće – lakše ćemo i sami pristupiti našoj svakodnevici.
Naravno, baza razumijevanja je ljubav i ona je prvi temelj svakom duhovnom putu i svakoj religiji, pritom ne mislimo samo na onu ljubav u muško ženskim ili općenito u skesualnim odnosima. Ljubav je uzvišeni pojam i može postojati između dvoje ljudi nevezano uz seksualnost (!).
Imati razumijevanja za druge ljude nije samo akcija koju provodimo prema drugima već umirujemo i svoju savjest koja iako u svijesti mislimo da je mirna – negdje u podsvijesti nas uvijek progone misli koje smo sami iskreirali.
Potiskujemo emocije i traume
Obično ljudi zanemaruju podsvijest i iskusni psihoterapeut ili duhovni učitelj će zasigurno pomoći kroz razgovor razriješiti brige koje nosimo, oproste koje nismo izgovorili sebi ili ljudima oko sebe.
Što je zajedničko svim religijama ?
Ljubav i razumijevanje.
Ljubav ne dolazi iz glave, niti iz trbuha, ona dopire iz – srca, iz naše duše. Kad kažu da nam je potrebna duhovna hrana i zato je potreba za religijom i vjerom potrebna – mislimo i na ljubav kao hranu .
Izvor hrane je oko nas, pitanje je kako ćemo povezati sve i postati i sami izvor. Pitanje je koliko smo se spremni mijenjati i otpustiti sve strahove i kočnice zato što se nešto očekuje od nas, zato što imamo i mi sami očekivanja sami od sebe.
Prepustite se
Bog nas voli ,to je neupitno ,ali pitanje je koliko mi sami sebe volimo i koliko dajemo sebe drugima bezuvjetno.
“Kill your ego before it kills you” Jenifer Lopez, PATI
Na kraju, svaka je riječ suvišna jer Ljubav je osjećaj koji su brojni pokušali donekle definirati riječima- a svi ju možemo samo osjetiti cijelim svojim bićem, jedine riječi koje ju najbolje opisuju su one najstarije i najsvetije u Hvalospjevu ljubavi :
“Ljubav je velikodušna,
dobrostiva je ljubav,
ne zavidi,
ljubav se ne hvasta,
ne nadima se;
nije nepristojna,
ne traži svoje,
nije razdražljiva,
ne pamti zlo;
ne raduje se nepravdi,
a raduje se istini;
sve pokriva, sve vjeruje,
svemu se nada, sve podnosi.
Ljubav nikad ne prestaje.”
Poslanica sv. Pavla Korinćanima (Hvalospjev ljubavi)
Photo : Christian Buehner