“Geni moje djece” izvrstan dokumentarac koji je izazvao autentične emocije i pronalaženje osobnih situacija većine gledatelja kroz iskrenu i autentičnu priču autorice.
Geni moje djece Vladimire Spindler u kojima autorica, njezina kći, Sanja Pilić i Tihana Škrinjarić otkrivaju lijepe i manje lijepe strane obiteljskog života i povijesti, umjetničkog stvaranja i međugeneracijskih odnosa.
Žene iz obitelji Vladimire Spindler, autorice filma, Geni moje djece već se četiri generacije bave umjetnošću. Osim umjetničkog talenta, povezuje ih još nešto: ponavljanje sličnih obrazaca u odnosima s muškarcima. Geni moje djece priča je o ženama koje su ostavile trag u kulturi te o težini emancipacije u prošlosti i danas.
Prioritetno je fokus na tome zašto se u obitelji i kroz obiteljsku povijest ponavlja obrazac samohranih majki, što ih je obilježilo u prošlosti te čitavo vrijeme govori primarno o odnosu majke i kćeri.
Isprepliću se kontinuirano radnje u daljoj i bližoj prošlosti te sadašnjosti kroz prizme najmlađe koja ima taj genetski gnjev ali razmišlja drugačije, želi prekinuti obrasce ponašanja i smatra da je njena obitelj disfunkcionalna.
Iznimno interesantna tematika i povijest jedne zagrebačke kulturne elite koja generacijski seže za umjetnošču kao načinom izražavanja ali s kojom je teško preživjeti — međutim uspjeh je zagarantiran jer bez obzira na revolt ljubav, podrška i uvažavanje je konstanta i pokretačka energija.
Zagrebačka književnica Sunčana Škrinjarić rođena je 1931. u građanskoj obitelji koja se diči mnogim slavnim ličnostima. Njezina je baka bila socijalistkinja i borkinja za ženska prava Zofka Kveder Demetrović, sestra joj je koreografkinja Tihana Škrinjarić, unuka fotografkinja Vladimira Spindler, a kći joj je Sanja Pilić, autorica dječje književnosti i često ime na popisima lektirnih naslova.
Sunčana Škrinjarić jedna je od najpoznatijih hrvatskih književnica za djecu. Uz to je bila i pjesnikinja te scenaristica. Za svoj dugogodišnji i značajni književni rad dobila je mnogo nagrada i priznanja. Među njima se ističe književna nagrada Ivana Brlić-Mažuranić, te trostruki dobitak nagrade Grigor Vitez, a 1999. godine Sunčana Škrinjarić bila je nominirana za nagradu Hans Christian Andersen, najveću svjetsku nagradu za dječju književnost, često nazivani u Nobelom za dječju književnost.
Svoj je posljednji tekst, „Zapise o baki koja sja“ (2004.), Sunčana Škrinjarić posvetila Zofki Kveder, koju je opisala kao jednu od svojih tragičnih heroina, lijepu sufražetkinju koja je „uz svoj talent za pisanje imala u sebi i neki nagon za samouništenjem“. Zofka Kveder je počinila smoubojstvo uslijed težine vremena u kojem je živjela neshvaćena ali najviše težine majčinstva te tuge zbog preminule kćeri. Svoju unuku, nadarenu Sunčanu nije uspjela upoznati. Sunčana je već kao djevojčica čitala bakine nerazumljive ali njoj intrigantne knjige. Škrinjarić je svoju prvu zbirku poezije objavila sa samo 15 godina.( izvor : Vox Feminae )
Novi film fotografkinje i redateljice Vladimire Spindler Geni moje djece kojim je autorica na sebe skrenula pozornost autobiografskim djelima iz čije se razoružavajuće otvorenosti lako izvlače i univerzalniji, psihološki i socijalni zaključci, ovoga puta govori o karakterima i interesima četiriju generacija žena svoje obitelji, povlačeći ponovno luk prema općoj temi emancipacije.
IZVOR : Vladimira Spindler, Priopćenje Zagreb Dox ( Priredba) ,Vox Feminae, Wikipedia,